Povijest 'tangyuana' seže daleko u prošlost; njegovi rani oblici pojavili su se još u razdoblju prije Qin-a, au antičko doba bio je poznat pod raznim imenima, poput 'mianjian' (čahure od brašna) i 'yuanbuluojiao' (okrugle knedle bez uglova). Do dinastije Song, tehnike za pravljenje ovih knedli su sazrele i postale su popularna blagdanska hrana među širom publikom; u to su ih vrijeme nazivali 'yuanzi' ili 'fuyuanzi' - nazivi proizašli iz činjenice da su plutali na površini vode nakon kuhanja.
Od dinastije Ming nadalje, ova vrsta sezonske hrane uglavnom se nazivala "tangyuan" ili "yuanxiao". Izraz 'yuanxiao' bio je uglavnom popularan na sjeveru, dok je 'tangyuan' bio uobičajen izraz na jugu. Tijekom dinastija Ming i Qing, umješnost koja je bila uključena u njihovu izradu postajala je sve profinjenija, što je dovelo do uvođenja raznih nadjeva poput paste od sezama, paste od slatkog crvenog graha i kikirikija. Dinastija Qing također je vidjela pojavu 'yuanxiaoa' punjenog sastojcima poput cvjetova osmantusa, šećera i oraha. U moderno doba dolazi do stalnih inovacija u pogledu okusa, oblika i načina konzumacije; tržište sada nudi kreativna punjenja - poput čokolade i voća - kao i brzo smrznute proizvode. Osim tradicionalne metode kuhanja, razvijeni su i drugi načini pripreme, uključujući duboko prženje i oblaganje šećerom ('basi').
